Kako se globalna urbanizacija nastavlja ubrzavati, sistemi rasvjete u urbanim cestama, zajednicama i javnim prostorima nisu samo osnovna infrastruktura za osiguranje sigurnosti putnika na posao, već i ključni primjer urbanog upravljanja i održivog razvoja. Trenutno, postizanje uštede energije i smanjenja potrošnje, poboljšanje energetske efikasnosti i prilagođavanje različitim scenarijima putem inteligentnog upravljanja u gradovima različitih klima i veličina postali su ključni izazov s kojim se suočavaju odjeli za urbano upravljanje širom svijeta.
Tradicionalne metode kontrole urbane rasvjete imaju značajne zajedničke probleme i nisu u stanju zadovoljiti potrebe globalnog urbanog razvoja:
(1)Tradicionalna ulična rasvjeta u većini gradova širom svijeta i dalje se oslanja na visokotlačne natrijeve lampe ili LED diode fiksne snage, koje rade punom snagom tokom cijele noći i ne mogu se prigušiti čak ni rano ujutro kada je promet rijedak, što rezultira prekomjernom potrošnjom električnih resursa.
(2) Modelima upravljanja nedostaje inteligencije. Neki evropski i američki gradovi oslanjaju se na ručne tajmere, a kišovita područja u jugoistočnoj Aziji teško pravovremeno reaguju na vremenske prilike i promjene svjetlosti. To dovodi do široko rasprostranjenog rasipanja energije širom svijeta.
(1) Nemogućnost dinamičkog prilagođavanja prema stvarnim scenarijima: Evropska urbana komercijalna područja zahtijevaju visoku svjetlinu zbog koncentracije ljudi noću, dok prigradski putevi imaju nisku potražnju kasno noću, što tradicionalnom kontroli otežava precizno usklađivanje sa zahtjevima.
(2) Nedostatak mogućnosti vizualizacije podataka o potrošnji energije, nemogućnost izračunavanja potrošnje energije pojedinačnih lampi po regijama i vremenima, što većini odjela za urbano upravljanje širom svijeta otežava kvantificiranje efekata uštede energije.
(3) Otkrivanje kvarova je odloženo. Neki gradovi u Africi i Latinskoj Americi oslanjaju se na prijave stanovnika ili ručne inspekcije, što rezultira dugim ciklusima rješavanja problema. (4) Visoki troškovi ručnog održavanja. Veliki gradovi širom svijeta imaju veliki broj uličnih svjetiljki, a noćne inspekcije su neefikasne i nesigurne, što rezultira visokim dugoročnim operativnim troškovima.
(1) Ulična svjetla se ne mogu automatski isključiti ili prigušiti tokom slobodnih sati (npr. rano ujutro, za vrijeme praznika i tokom dana), što troši električnu energiju, skraćuje vijek trajanja lampi i povećava troškove zamjene.
(2) Pametni uređaji (npr. sigurnosni monitori, senzori za okolinu i WiFi pristupne tačke) na mnogim lokacijama širom svijeta moraju se instalirati na odvojenim stubovima, što duplicira izgradnju stubova ulične rasvjete i rasipa javni prostor i ulaganja u infrastrukturu.
(1) Osvjetljenje se ne može dinamički podešavati u zavisnosti od sunčeve svjetlosti: U sjevernoj Evropi, gdje je sunčeva svjetlost slaba zimi, i na Bliskom istoku, gdje su dionice cesta tamne pod jakim podnevnim suncem, tradicionalne ulične svjetiljke ne mogu obezbijediti ciljano dodatno osvjetljenje.
(2) Nemogućnost prilagođavanja vremenskim uslovima: U sjevernoj Evropi, gdje je vidljivost slaba zbog snijega i magle, i jugoistočnoj Aziji, gdje je vidljivost slaba tokom kišne sezone, tradicionalna ulična rasvjeta ne može povećati svjetlinu kako bi se osigurala sigurnost, što utiče na iskustvo putovanja stanovnika u različitim klimatskim zonama širom svijeta.
Ovi nedostaci otežavaju tradicionalne sisteme rasvjete za implementaciju centraliziranog praćenja, kvantitativne statistike i efikasnog održavanja, što ih čini nesposobnim da zadovolje zajedničke potrebe globalnih gradova za prefinjenim upravljanjem i razvojem sa niskom emisijom ugljika. U tom kontekstu, sistemi pametne gradske rasvjete, integrirajući Internet stvari, senzore i tehnologije upravljanja zasnovane na oblaku, postali su ključni smjer za globalnu nadogradnju urbane infrastrukture.
Vrijeme objave: 12. septembar 2025.